Za veliki broj građana Bosne i Hercegovine jedna plata više nije dovoljna za normalan život. Troškovi rastu, dok primanja ostaju ista ili minimalno veća, pa se ljudi snalaze kako znaju i umiju. Mnogi, pored redovnog posla, rade dodatno – ali taj dodatni posao uglavnom nije prijavljen.
Na Zapadu bi se to zvalo „mini job“, kod nas je jednostavno rad na crno. Ljudi poslije posla preuzimaju sitne poslove, rade online ili povremeno za privatne klijente, sve bez ugovora, doprinosa i ikakve sigurnosti. Ako se razbole ili ih neko ne isplati, nemaju nikakvu pravnu zaštitu.
Siva ekonomija postala je svakodnevica. Država je svjesna problema, ali često zatvara oči jer bi bez tog dodatnog rada na crno mnoge porodice ostale bez osnovnih prihoda. Ljudi ne rade dva posla da bi živjeli bolje, već da bi mogli platiti račune, hranu i kiriju.
Ovakva situacija nije jedinstvena za BiH. Slični problemi postoje i u drugim zemljama regiona – u Srbiji, Crnoj Gori, Sjevernoj Makedoniji i Hrvatskoj mnogi građani pribjegavaju dodatnim, često neprijavljenim poslovima kako bi osigurali osnovne životne potrebe. U regiji, kao i kod nas, mladima je posebno teško. Povremeni i sezonski poslovi, često bez prijave, jedini su način da prežive. Roditelji, uz redovan posao, traže bilo kakvu dodatnu zaradu kako bi prehranili porodicu i platili troškove stanovanja i obrazovanja djece.
Dok se političari bave statistikama i formulama, stvarnost za većinu ljudi u BiH i regionu je kombinacija više poslova i stalnog snalaženja. Dok god jedna plata ne može pokriti osnovne troškove života, rad na crno i siva ekonomija ostat će jedini način da se „izgura mjesec“.
Global BH
Post a Comment